30.01.2006., ponedjeljak

Dobro ti jutro, ljubavi!

I jutros, kao i svako jutro do sada, na jastuku mi je ostao miris tvog šampona za kosu. Kopriva? Breza?
I vraća me, onako Prustovski, u vrijeme kad si lijegala pored mene. Kada sam uranjao lice u tvoju kosu, puneći se energijom za novi dan.

I jutros sam oćutio dodir tvojih usana na svojima, za dobro jutro. Vraćao sam ti poljupce onako snenoj, bojeći se da će ti neki dio tjela ostati netaknut. U polusnu sam shvatio da su to nekad davno poklonjeni poljupci. Da su usne suhe od želje za tobom.

I jutros sam se grijao toplinom tvoga tijela. Onako mazna, privijala si se uz mene a ja sam rukama ostavljao užareni trag, vraćajući ti toplinu. U polutami sobe ulovio sam jutro što se uvlačilo kroz spuštene rolete, a na prozorskom staklu iskrila se ledena crtarija, kao led u mojoj duši.
I strah da nikada više nećemo ugrijati ovu sobu vatrom naše ljubavi.
Strah da sam te izgubio...zauvijek!
- 07:39 - Komentari (3) - Isprintaj - #

27.01.2006., petak

Znam, srest ćemo se opet nas dvoje.
Jednom, negdje, u nekom drugom životu.
U nekom drugom obliku.

Ljubavi moja, otkada te nema, otkada si me zauvijek napustila, nemir me razjeda.
Spokoja nema za me. A samo želim još jednom, makar samo na kratko, osjetiti tvoj pogled na sebi, okrenuti se i ugledati tvoje oči. I utonuti u njih. Kao nekada. Kada je sve stalo kad smo vezali poglede, kada se zemlja prestala okretati, kada je svijet prestao postojati.
Samo naše oči, u kratkom trenutku postojanja i svijesti da pripadaš meni, da pripadam tebi.

Ponekad se jutrom budim iz sna u kojem si mi došla. I sretan sam jer si mi uslišala molbe, jer si mi došla u san. Jer svaku večer prije sna poželim samo jedno, da dođeš i ispuniš me neopisivom srećom makar u snu.

Negdje u meni budi se glas razuma i znam da ću te jednom morati pustiti da odeš. Zauvijek.
Ljudi mi govore da te moram pustiti, ne samo radi sebe, već i radi tebe same. Jer tamo gdje si sad, možda ni za tebe nema spokoja, možda nisi mirna, možda nisi sretna. Možda ipak osjećaš da te zovem, neprestano..neprestano. Možda još uvijek osjećaš moju ljubav i moj nemir.
Jer ljubav je jedino što mi je ostalo do tebe.
Jer ljubav je jedino što ne želim pustiti.
Jer ljubav je ono što me pokreće i daje vjere u svaki novi dan bez tebe.
Znam, moram te pustiti da odeš.
Ali ne još. Još nisam spreman.

- 12:47 - Komentari (8) - Isprintaj - #

  siječanj, 2006  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Samo moje misli